DJETINJSTVO I VEDAŠIĆ

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Kad god dolazim u Vedašić, ili ga kao sad gledam na fotografiji, sjetim se uvijek pok. bake Ive (1917.-2007.) i pok. dida Ante – Tone (1912.-1999.), njihovih blagih pogleda iz kojih je isijavala sama dobrota (uostalom, svi naši didovi i bake su takvi!), brojnih drugih meni dragih ljudi iz ovoga duvanjskog sela u kojemu je rođena moja majka, tetke, ujaci, rođaci…

Draga, Kulica, najslađa kava spremljena s vodom donesenom u siću iz stare čatrnje, štrudle i gurabije koje se tope u ustima (čuvane u ostavi ispod stepenica stare kamene kuće), susreti s rodbinom nedjeljom ili drugim, “običnim” danom, blagoslov polja (dolazak i noćenje dan prije), Božić, Uskrs, odlazak u Ljubušu… Toliko lijepih trenutaka, a niti jedan jedini ružan.

Sve trajno ostaje upisano u mome sjećanja a Vedašić zauvijek ostaje u srcu.

Ivica Šarac