DAVANJE MOKRAĆE

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Kad bi ranije dijete zabolilo išlo je se autobusom u grad, malo tko je imao auto, te bi poneka mater nakon dolaska na duvanjski kolodvor, izmučena prašinom, raznim mirisima i dimom cigareta odmah otrčala iza nekog ćoška i povratila, dok bi se bolesno dijete, videći je takvu, počelo osjećati čilim i zdravim. Potom bi se pješice uputili glavnom ulicom, pa preko potoka do bolnice. Pošto je ta naša ustanova za liječenje uvijek bila prepuna starije matere bi otišle na pijacu, a jedna od njih, obično ona najmlađa čija djeca su u pravilu bila još mala, bi čuvala i drugu djecu koju je poznavala i pazila da svi jednom dođu na red.

Tako je bilo i s Mandoseljaninom B., čije puno ime neću navesti da se ne bi naljutio na mene. Na tog našeg suseljana je pazila njegova tetka koja je s troje vlastite djece došla jednome vaditi zube, drugome kontrolirati pluća i potužit se na najmlađeg, zdravog, neposlušnog i nemirnog sina u nadi da će joj doktor pomoći. On to naravno nije ni mogao niti znao, ali je razgovor trajao dulje nego obično, pa je tako u međuvremenu već spomenuti B. došao na red, kod dječje liječnice Alme Gudelj.

Tri puta su prozivali njegovo ime, dijete se nije usudilo ući jer je čekalo tetku, pa je na kraju iz ordinacije izišla sestra koja ga je prepoznala i uzela za ruku. Razgovor je tekao otprilike ovako:

“Šta ti fali mali?”

“Ne znam ni ja, da znam ne bi došo ovde.”

“A šta te boli?”

“Sve”

“Ajde onda u WC, evo ti čaša i donesi mokraću pa ćemo vidit šta ti fali.”

Dijete je uzelo plastičnu posudicu ne znajući ni gdje je WC, a kamoli što je to mokraća. Da je nešto mokro bilo mu je jasno, jer se inače ne bi tako zvala, a ni čašu ne bi dobio.

“Ali šta mu ga je mokraća majke ti?!” mislio je i mučio se Mandoseljan B. Utom je na svu sreću banula njegova tetka iza drugih vrata, pokazala mu je gdje je WC i dijete je otišlo samo unutra.

Ne znajući što da radi, a ne htijući ispasti neznalac i seljačina, napunio je B. čašu vodom i punu puncatu je odnio kod doktorice. Ona je se najprije jako začudila da je dijete toliko namokrilo, pohvalila ga kako je dobar i rekla mu da pričeka vani. Nakon analize mokraće nisu pronađene nikakve sumnjive bakterije, pa je dijete proglašeno zdravim. Tako i tako je uz pomoć čaja i nekoliko andola nakon dva dana B. ozdravio, a taj posjet bolnici je znatno poboljšao njegovo poznavanje hrvatskog jezika.

 

Blago Vukadin