SLIKE

Zamisli da si Kiša, a što će kiša već natapati suhu zemlju? Zamisli da si More, a što će more već dizati vjetrove i goniti brodove i tjerati strujama svojim živo i neživo, kud ga volja?   Zamisli da si … pročitajte više

Pitam se – što si? Što je u tebi tako jezivo i strašno da te se boji onaj koji te izgovara i onaj koji te sluša?   Oba te prekrajaju, svatko po svojoj mjeri, ne bi li te prilagodili trenutku. … pročitajte više

U dubinama, što se krije u dubinama tvoga plavetnila, u prošlosti koju nosiš stoljećima, koju mlatiš valovima? U prošlosti koja plovi strujama tvojih tajni i uzleti s vjetrovima, daleko…   Ponesu je jugo i bura, preko brda, preko planina… Zašumi … pročitajte više

Što tražiš od mene, umrli čovječe ? Zašto me budiš iz sna duboka? Noći mi ispunjaš jezom, dane mislima sumornim. Mrtav si, znam, odavno! Je li smrt kraj? Ako jest, odakle ti u meni, živ ako stvarnost? I što može … pročitajte više

Duboko u meni, u ponoru, u bezdanu moje duše, skriveno od pogleda, nečujno ušima, zove me glas, dozivaju glasovi: Dođi, dođi, i mi smo dio tebe!   I hodam po ponorima Sebe, po hodnicima izranjene savjesti. Gledam svoje strahove – … pročitajte više

Kada nas pregazi vrijeme, ruke stare prekapaju uspomene, iz prošlosti izrone slike života…, u vrtlogu vremena Mi, stari, ali još uvijek spremni stisnuti dlan o dlan, osjetiti strujanje prvog dodira, glavu nasloniti na rame i reći: Dobro je! Ovo je … pročitajte više

Pogledaj ovaj svijet, ovo more i otoke, rijeke, kanjone…, pogledaj polja i planine, ove cvjetove livadske i životinje šumske…   Zatvori oči, osjeti vjetar, pomiriši kišu, dodirni klasje dok se njiše pod tvojim dlanovima, udahni miris mora pomiješan s mirisom … pročitajte više

Gospodine, u Tvojim rukama neka sam stijena, kamen žestac mojih pradjedova. Udri dlijetom svoje riječi, snažno, po pukotinama moje duše! Po ispranim brazdama vremena kleši riječ neizbrisivu. Ovu stijenu hladnu oblikuj u spomenik vječnoj istini! Amen!                                                                                             Stipan Perković – … pročitajte više

Bože, Ti nerođeni, koji se rađaš svaki dan, dopusti mi da Ti dopustim u meni da se rodiš, pa onako naivno, pun povjerenja kao dijete, da živim u Tebi, Ti u meni, kao na početku, prije postanka svijeta, kao u … pročitajte više

Dan smjenjuje noć, a noć dan. U vrtnji izmjena smjenjuju se godine.   Bili smo djeca, sada smo ljudi, već sutra starci smo na umoru. Već sutra napustit ćemo tijelo i postati duh.   U krugu izmjena, u nastojanju da … pročitajte više