BLAGO VUKADIN: Ankara Classic

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Već šest tjedana nisam bio kod svoga frizera Ahmeda i njegove Fatime, pa sam zarastao sa svih strana, a od elegantnog prosijedog mladića postao sam rugoba nalik starome četniku u kasnu zimu početkom četrdesetpete, kratko prije nego se je obrijao i ošišao postavši partizan.

Utoliko podržavam izjave pametnjakovića koji tvrde da je corona novi rat.

Andreja je pak oduševljena mojim izgledom i veli mi:

„Zlato moje, baš mi djeluješ divlje, pravi si Balkanac. Kad me poljubiš pomislim da si me oteo i odveo u prašumu. Kakva avantura!“

Nije da mi njeno laskanje ne godi, ali mi je dojadilo plašiti se samoga sebe, pa sam jučer, prilikom naše podnevne šetnje, rekao ženi da u miru razgleda torbice, maramice, haljinice i jaknice, a ja ću pričekati na klupi.

Prije toga sam u izlogu kod Mustafe, našeg drugoga Turčina, zapazio čudesnu mašinu kakvu baš reklamiraju na internetu, televiziji, fejsu i malim plakatima, a kojom svatko kod kuće može sam sebe ošišati bolje od vrhunskoga frizera – u reklamnom spotu mlada majka simpatičnom djetetu u roku od nekoliko sekunda podreže kosu, pa klinjo postane još ljepši, a u kupaonici nijedna jedina dlaka na padne na pločice jer čudesni uređaj ima veliki spremnik.

U spotu nude aparat za 49,90, dok kod Mustafe isti istoviti košta samo 19,90 eura!

Čim me je Andreja izgubila iz vidokruga ušao sam u radnju, pozdravio čovjeka kod kojega možeš kupiti sve osim dobre punice, i pokazao mu na aparat u izlogu.

„Dobro si izabrao. Model Istanbul Light je pravi. No još bolji je ovaj, Ankara Classic. Košta samo 10 eura više, a šiša bolje od Ahmeda. Na tvom mjestu ovog bih kupio, jer ti je kosa već malo prezrela.“

„Koliko mu traje garancija?“

„Dok si god živ, maksimalno šest mjeseci!“  – ljubazno mi je odgovorio mladi prodavač.

Uzeo sam uređaj, sakrio ga u unutarnji džep, i samo još dva sata čekao Andreju.

Nije doduše ništa kupila, ali je dušu odmorila, pa smo se sretni i skoro bez ikakvih tajni zaputili kući.

Jutros je Andreja, kao i obično, duže spavala, a ja sam se nakon prve kave zaputio u kupaonicu, ni ne pomišljajući na to da je kao obično probudim svojom pjesmom:

„Čuvaj Bože moju Andrejicu, čuvaj Bože našu malu dicu.“

Zaključao sam vrata, upalio ventilaciju da se ne čuje aparat i bacio se na posao.

„Juhu, kako reže ovaj model Ankara Classic! Hvala ti Mustafa, prijatelju moj!“ – počeo sam oduševljeno uređaj provlačiti kroz kosu, prvo gore-dolje, pa onda lijevo-desno, isto onako kao što je mlada mama iz spota uredila svoga sinčića.

Budući da sam marljiv i ustrajan nisam prestao s rezanjem sve dok nisam bio gotov, da bih se potom procijenio u ogledalu.

„Baš sam lijep! Samo sam zaboravio obrve, te dlake u nosu i ušima, ali mi se sad ne da mijenjati ovaj blesavi umetak“ – odlučio sam prestati sa šišanjem i početi s pjesmom da svoju uspavanu princezu razbudim iz snova o otmici u prašumi i vratim je u civilizaciju.

Nakon dvije minute, kad sam pokupio dlake s pločica jer spremnik u Ankare Classic očito nije bio velik kao onaj na televiziji, moj anđeo je provirio kroz vrata.

„Ajme! Ajme!“ – povikala je Andreja.

„Što je bilo, anđele moj?“

Bogu hvala ti si. Meni se učinilo da je tvoj brat Marinko.“

Oprostio sam joj uvredu nakon što mi je servirala drugu kavu, a onda sam napravio selfie, drugi u životu, da se pohvalim prijateljima i poznanicima, ali se telefon nije htio upaliti, jer me kamera za raspoznavanje lica nije prihvatila, te sam prvi put morao u novčaniku tražiti šesteroznamenkasti code.

Baš sam sliku htio staviti na fejs, ošišan stručno, slično kao osamdesetčetvrte kad me je po dolasku u vojsku desetar Devedžija unakazio, te ni nakon polaganja zakletve nisam htio izići u grad, kad tamo i onaj skriveni zločinac Zuckerberg mi reče:

„Ti si Marinko. Marinko Vukadin!“

Šokiran bacio sam telefon na kauč i Bogu hvala nisam postao fotografiju, sve je ostalo skriveno i tajno, ali sam odlučio u ponedjeljak, čim radnje otvore, krenuti do Mustafe i vratiti mu njegov aparat Ankara Classic.

Ako budem morao obrazložiti zašto vraćam ispravni uređaj, reći ću mu da me je isti gadno uvrijedio, ali neću uzimati novac nazad, nego ću ga zamijeniti za dva manja brijača, prvi za rezanje dlaka u nosu i ušima, a drugi za obrve, da moj frizer Ahmed ima manje posla kad opet otvori svoj salon.

Vele u vijestima da frizeri počinju raditi za dva tjedna.

Blago Vukadin