Poljem mog djetinjstva vijugaju jaruge,
jaruge skrovite, slijepi rukavci
vode koja teče. U njedrima im život:
voda i sve živo, što od vode živi.
Od kasne jeseni pa do ranog ljeta
gledaju nas plavičaste, bistre oči.
Ljeti, na obrvama jaruge sjede djeca:
gurkaju se, lamataju nogama
i na sav se glas smiju,
a janjci, ovce, goveda i konji silaze
u korito da utaže žeđ, pri čemu
dobrano zamućuju vodu.
Imoćanin u gumenim čizmama do tura,
s mrežom na štapu, koraca kroz vodu
i, u mutnom, lovi žabe kreketuše.
Naše oči, sad, susreću umorne
oči jaruge koja život čuva.
Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.